Zašto noćas kad to možeš sjutra ili neki drugi dan?

Zašto noćas kad to možeš sjutra ili neki drugi dan? Zašto, zašto, ZAŠTO?...
Shvatio sam, sloboda je dostižna, ali nije besplatna. Potrebno je puno rada da steknem vještine koje su neophodne za dugoročan uspjeh. Potrebno je puno rada da bih postao ono što želim biti.
Moj posao zna biti izazovan. Usponi, padovi, to zna biti dramatično. Nekad se osjećam kao vuk sa Wall Street-a, a nekad ne ide sve kako treba pa se osjećam loše. To su izazovi, a njih volim. Na kraju, zbog milion razloga, sve to vrijedi. Ključ dugoročnog uspjeha je da što prije prevaziđeš tu emociju posle jednog uspješnog ili posle jednog lošeg dana. Jer jedna bitka ne odlučuje rat. U ovom slučaju, rat vodiš sa samim sobom. I RAD. Rad je takođe ključ uspjeha u životu. U radu prođe veći dio života. Ono što radimo vremenom postane dio nas. "Radim ono što volim i volim ono što radim", možeš li to reći, istinski? Neki mogu, većina ne. Mnogi ljudi nisu srećni kada im se pomene rad. To je zato što rade nešto što ustvari ne vole. Ili su lijeni. Ili oboje. Ne budi jedan od takvih. Pa i ako ne radiš to što voliš u ovom trenutku, neka, ako je zbog većeg cilja. Imaj viziju i bori se da ostvariš to čemu težiš. Daj sve od sebe za taj dan. Ako još uvijek ne znaš šta je to, ne brini, znaćeš u pravi čas. Samo ne dozvoli sebi da konvertuješ sopstvene želje za frustracije. Jer to će ti se desiti, ako se ne trgneš, ako ne uradiš nešto.
Sjećaš li se šta si maštao kad si bio dijete? Taj svijet nije imao limite. A svijet u kojem si sad? Šta se promijenilo? Odrastao si, i? Ugasio sve želje. Surov je život, zar ne? Ne, nego si ti lijen. Slab. Evo primjera:
Svi mi znamo da ako želimo da izgledamo zdravo i lijepo moramo poći u teretanu ili na neki sport, da prolijemo znoj (neko i krv), kako bi došli do rezultata? Je li tako? Zašto onda većina nas to ne radi? Hoćete dobar izgled bez truda? E ne može. Hoćete uspjeh bez truda? Opet ne može.
...ZAŠTO? Nedelja je veče, odnosno noć uveliko, najtiša noć u nedelji. Svi spavaju, a tišinu jedino kvari kiša i to na najljepši mogući način. Inspiracija. Motivacija. Pronađi je i ti. Budi vrijedan, istrajan. Pobijedi nagon za snom, pobijedi alarm ujutru, pobijedi SEBE!
I bićeš USPJEŠAN.

Glad

Pitaš me jesam li gladan? Jesam, gladan sam. Uvijek! Kad se probudim, gladan sam. Kad legnem da spavam, gladan sam. Nekog pokreće ljubav, mene pokreće glad. Prilično životinjski, misliš. Međutim, ne mislimo mi na istu glad. Davno sam ja tu tvoju glad prevazišao. Mene pokreće neka druga vrsta gladi; glad za uspjehom! Glad koja je potrebna čovjeku da dođe do onog šta želi. A ako se čovjeku desi da se glad koja ga pokreće pomiješa sa gladom koju osjeća, tada čovjek izlazi iz zone komfora i počinje da se budi. U tom trenutku, čovjek pomjera sopstvene granice i pravi velike stvari. Takva glad stvara pobjednika! Stoga, čvrstog sam mišljenja da je bolje biti gladan nego sit i da je čovjek gladan bolji i produktivniji čovjek nego sit čovjek.
Pitaš me jesam li gladan? Jesam, gladan sam. A ti?

Milica

Jednom sam imao curu koja me je istinski voljela. Bio sam joj sve. Kod nje ništa nije bilo površno, već jako, do srži. Na taj način me je voljela. Pamtim njen pogled kojim je pažljivo gledala moje usne dok pričam, njen osmijeh, njen glas, njen drhtaj tijela kad je dodirnem. Često je znala da me nazove onako bez razloga, jer joj nedostajem, kako je govorila samo da me čuje. Svirala je violu. Nosila je narukvicu sa mojim imenom, a u sobi, na zidu iznad kreveta, pisalo je moje ime. Niko to nije smio da dira. Nekoliko godina kasnije, odavno više nismo bili zajedno, moja najbolja drugarica, preko koje sam je upoznao, kroz neku priču mi je provukla da Milici još uvijek piše moje ime na zidu pored kreveta. Kaže, soba je bila okrečena, ali ne i moje ime. Takvu osobu nisam znao da čuvam. Sad da imam takvu pored sebe, znao bih. Čovjek omekša s godinama. Shvati što su prave vrijednosti. Shvati svoje greške.
Sad shvatam i pitam se, imam li pravo na još jednu šansu? Bože, pošalji mi još jednu Milicu.

Ovih dana sam nekako izgubio kompas. Čini mi se da ona vizija sebe u budućnosti može biti malo drugačija od one kakvu sam zamišljao. I nekako, kad izgubim taj kompas, mislim da me vodi neka veća sila, neki će reći sudbina. Kao da malo posustajem, a ne želim to. Osjećam neko pitanje nada mnom, tipa: "Ko ću biti ja?" Kad čovjek misli da je našao svoj put, uvijek naiđe na neki novi, pa se spoje, kao rijeke, u jedan, ili razdvoje, a ti ne znaš kojim ćeš dalje. Ne može se protiv toga, to je život. On pravi prepreke, zadaje udarce, čini neke stvari težim. Na nama je da se borimo, da sve to istrpimo i da nastavimo dalje. Baš kad sam prije nekoliko dana čuo tužnu vijest da sam izgubio drugaricu u saobraćaju, zapitao sam sebe: "A šta ako me sjutra ne bude?" Čudni su životni putevi i sudbine. Jedan dan si tu, sjutra te nema. Čovjek može posmatrati sebe kroz vrijeme, kroz kosmos, kao jednu mali prolaznu stvar univerzuma. Toliko smo mali. A opet, u svom mikrokosmosu, mi smo velika bića. Neki ljudi, privilegovani, traju duže od ostalih. Mnogi od njih ostave svoj trag dugo, kroz druge ljude i kroz svoja djela. Drugi se rode tiho i umru tiho, a da ljudi ne obrate pažnju na nihovo postojanje. Ipak, svi smo jednaki kao ljudska bića. Na nama je šta ćemo uraditi sa našim životima. U suštini, ono najbitnije je sam taj Život. Kako ga živimo, kakvu filozofiju imamo prema njemu. Mogu ti reći jedno, vremena će uvijek faliti. Čovjek mora iskoristiti to što ima. Bitno je ne praviti greške. Makar se moramo truditi da ne budu glupe i ceste. Neće jednako brzo stići do cilja čovjek koji uči na svojim greškama i onaj koji stalno ponavlja iste. Međutim, niko se nije naučen rodio i svi mi pravimo te jebene greške. I one su jedno iskustvo. Svako treba imati filozofiju za sebe jer svako život posmatra na svoj način. Ono što želim je da nađem njegov smisao. Da moj život i ja budemo prijatelji a ne neprijatelji. I moram ti reći još ovo, poštuj zakon prirode. Budi pravedan, hrabar pred životom i otporan na poneki njegov udarac. Ne dozvoli da te neki od njih slomi. Savjet: radi ono što voliš. Ja, iskreno, ne volim standardan život. Hedonista sam i volim da uživam u njemu. A opet, kao i tebi, finansijske mogućnosti ne dozvoljavaju da živimo život kakav želimo. Ali, zapamti, nije rešenje da juriš za parama. Proći će ti život u toj jurnjavi. Moram ti priznati, i pored ovog shvatanja, ja donekle još uvijek jurim pare. Međutim, znam da to nije ispravno. Shvatio sam da je to trka u kojoj ne mogu biti pobjednik. Da jurim veći dio života da bih u poznim godinama imao. Nije to rešenje. Vremena nemam toliko. Želim da živim. Znaj, niko nije pobijedio Život. Poenta je u tome koliko si istrajan. Bitno je da si borac, uporan, vrijedan i samodisciplinovan, za prave stvari. Nisam ja popio svu pamet ovog svijeta, ali shvatio sam neke stvari na vrijeme. Sad mi ostaje teži dio posla, da primijenim to što znam. Čovjek treba da vjeruje u sebe prije svega. Vjerujem da ću jednog dana biti srećniji, mada i sad sam srećan.

Danas joj je rođendan

Danas joj je rođendan. Želim joj sve najbolje u životu. Rekao bih joj to, iskreno, kao i uvijek. Rekao bih joj da često mislim na nju. Nije mi bitno što se desilo na kraju. To što sam imao sa njom zauvijek će mi biti nešto posebno. Pamtiću, rekao bih joj. Želim da i ona pamti. Rekao bih joj i da je i dalje volim. Zauvijek.
Ali, ne mogu ništa od toga. Stavili smo tačku na sve. Jednu veliku, crnu tačku. Gledam je često, prođe pored mene. Ponekad nam se sretnu pogledi, ponekad ne. A ja i dalje, iz navike, kad idem kući pogledam u njen prozor. Svaki put se probudi tračak nade da je ona tamo, da me čeka da mi mahne, kao nekad. Nema je više. Ponekad svijetlo, ponekad mrak. Pošaljem li joj poruku, otvorićemo opet zatvorenu knjigu. Bolje neka ostane zatvorena, i sve emocije koje se nalaze u njoj. Želim joj sve najbolje.