Ovih dana sam nekako izgubio kompas. Čini mi se da ona vizija sebe u budućnosti može biti malo drugačija od one kakvu sam zamišljao. I nekako, kad izgubim taj kompas, mislim da me vodi neka veća sila, neki će reći sudbina. Kao da malo posustajem, a ne želim to. Osjećam neko pitanje nada mnom, tipa: "Ko ću biti ja?" Kad čovjek misli da je našao svoj put, uvijek naiđe na neki novi, pa se spoje, kao rijeke, u jedan, ili razdvoje, a ti ne znaš kojim ćeš dalje. Ne može se protiv toga, to je život. On pravi prepreke, zadaje udarce, čini neke stvari težim. Na nama je da se borimo, da sve to istrpimo i da nastavimo dalje. Baš kad sam prije nekoliko dana čuo tužnu vijest da sam izgubio drugaricu u saobraćaju, zapitao sam sebe: "A šta ako me sjutra ne bude?" Čudni su životni putevi i sudbine. Jedan dan si tu, sjutra te nema. Čovjek može posmatrati sebe kroz vrijeme, kroz kosmos, kao jednu mali prolaznu stvar univerzuma. Toliko smo mali. A opet, u svom mikrokosmosu, mi smo velika bića. Neki ljudi, privilegovani, traju duže od ostalih. Mnogi od njih ostave svoj trag dugo, kroz druge ljude i kroz svoja djela. Drugi se rode tiho i umru tiho, a da ljudi ne obrate pažnju na nihovo postojanje. Ipak, svi smo jednaki kao ljudska bića. Na nama je šta ćemo uraditi sa našim životima. U suštini, ono najbitnije je sam taj Život. Kako ga živimo, kakvu filozofiju imamo prema njemu. Mogu ti reći jedno, vremena će uvijek faliti. Čovjek mora iskoristiti to što ima. Bitno je ne praviti greške. Makar se moramo truditi da ne budu glupe i ceste. Neće jednako brzo stići do cilja čovjek koji uči na svojim greškama i onaj koji stalno ponavlja iste. Međutim, niko se nije naučen rodio i svi mi pravimo te jebene greške. I one su jedno iskustvo. Svako treba imati filozofiju za sebe jer svako život posmatra na svoj način. Ono što želim je da nađem njegov smisao. Da moj život i ja budemo prijatelji a ne neprijatelji. I moram ti reći još ovo, poštuj zakon prirode. Budi pravedan, hrabar pred životom i otporan na poneki njegov udarac. Ne dozvoli da te neki od njih slomi. Savjet: radi ono što voliš. Ja, iskreno, ne volim standardan život. Hedonista sam i volim da uživam u njemu. A opet, kao i tebi, finansijske mogućnosti ne dozvoljavaju da živimo život kakav želimo. Ali, zapamti, nije rešenje da juriš za parama. Proći će ti život u toj jurnjavi. Moram ti priznati, i pored ovog shvatanja, ja donekle još uvijek jurim pare. Međutim, znam da to nije ispravno. Shvatio sam da je to trka u kojoj ne mogu biti pobjednik. Da jurim veći dio života da bih u poznim godinama imao. Nije to rešenje. Vremena nemam toliko. Želim da živim. Znaj, niko nije pobijedio Život. Poenta je u tome koliko si istrajan. Bitno je da si borac, uporan, vrijedan i samodisciplinovan, za prave stvari. Nisam ja popio svu pamet ovog svijeta, ali shvatio sam neke stvari na vrijeme. Sad mi ostaje teži dio posla, da primijenim to što znam. Čovjek treba da vjeruje u sebe prije svega. Vjerujem da ću jednog dana biti srećniji, mada i sad sam srećan.