Glad

Pitaš me jesam li gladan? Jesam, gladan sam. Uvijek! Kad se probudim, gladan sam. Kad legnem da spavam, gladan sam. Nekog pokreće ljubav, mene pokreće glad. Prilično životinjski, misliš. Međutim, ne mislimo mi na istu glad. Davno sam ja tu tvoju glad prevazišao. Mene pokreće neka druga vrsta gladi; glad za uspjehom! Glad koja je potrebna čovjeku da dođe do onog šta želi. A ako se čovjeku desi da se glad koja ga pokreće pomiješa sa gladom koju osjeća, tada čovjek izlazi iz zone komfora i počinje da se budi. U tom trenutku, čovjek pomjera sopstvene granice i pravi velike stvari. Takva glad stvara pobjednika! Stoga, čvrstog sam mišljenja da je bolje biti gladan nego sit i da je čovjek gladan bolji i produktivniji čovjek nego sit čovjek.
Pitaš me jesam li gladan? Jesam, gladan sam. A ti?

Milica

Jednom sam imao curu koja me je istinski voljela. Bio sam joj sve. Kod nje ništa nije bilo površno, već jako, do srži. Na taj način me je voljela. Pamtim njen pogled kojim je pažljivo gledala moje usne dok pričam, njen osmijeh, njen glas, njen drhtaj tijela kad je dodirnem. Često je znala da me nazove onako bez razloga, jer joj nedostajem, kako je govorila samo da me čuje. Svirala je violu. Nosila je narukvicu sa mojim imenom, a u sobi, na zidu iznad kreveta, pisalo je moje ime. Niko to nije smio da dira. Nekoliko godina kasnije, odavno više nismo bili zajedno, moja najbolja drugarica, preko koje sam je upoznao, kroz neku priču mi je provukla da Milici još uvijek piše moje ime na zidu pored kreveta. Kaže, soba je bila okrečena, ali ne i moje ime. Takvu osobu nisam znao da čuvam. Sad da imam takvu pored sebe, znao bih. Čovjek omekša s godinama. Shvati što su prave vrijednosti. Shvati svoje greške.
Sad shvatam i pitam se, imam li pravo na još jednu šansu? Bože, pošalji mi još jednu Milicu.

Ovih dana sam nekako izgubio kompas. Čini mi se da ona vizija sebe u budućnosti može biti malo drugačija od one kakvu sam zamišljao. I nekako, kad izgubim taj kompas, mislim da me vodi neka veća sila, neki će reći sudbina. Kao da malo posustajem, a ne želim to. Osjećam neko pitanje nada mnom, tipa: "Ko ću biti ja?" Kad čovjek misli da je našao svoj put, uvijek naiđe na neki novi, pa se spoje, kao rijeke, u jedan, ili razdvoje, a ti ne znaš kojim ćeš dalje. Ne može se protiv toga, to je život. On pravi prepreke, zadaje udarce, čini neke stvari težim. Na nama je da se borimo, da sve to istrpimo i da nastavimo dalje. Baš kad sam prije nekoliko dana čuo tužnu vijest da sam izgubio drugaricu u saobraćaju, zapitao sam sebe: "A šta ako me sjutra ne bude?" Čudni su životni putevi i sudbine. Jedan dan si tu, sjutra te nema. Čovjek može posmatrati sebe kroz vrijeme, kroz kosmos, kao jednu mali prolaznu stvar univerzuma. Toliko smo mali. A opet, u svom mikrokosmosu, mi smo velika bića. Neki ljudi, privilegovani, traju duže od ostalih. Mnogi od njih ostave svoj trag dugo, kroz druge ljude i kroz svoja djela. Drugi se rode tiho i umru tiho, a da ljudi ne obrate pažnju na nihovo postojanje. Ipak, svi smo jednaki kao ljudska bića. Na nama je šta ćemo uraditi sa našim životima. U suštini, ono najbitnije je sam taj Život. Kako ga živimo, kakvu filozofiju imamo prema njemu. Mogu ti reći jedno, vremena će uvijek faliti. Čovjek mora iskoristiti to što ima. Bitno je ne praviti greške. Makar se moramo truditi da ne budu glupe i ceste. Neće jednako brzo stići do cilja čovjek koji uči na svojim greškama i onaj koji stalno ponavlja iste. Međutim, niko se nije naučen rodio i svi mi pravimo te jebene greške. I one su jedno iskustvo. Svako treba imati filozofiju za sebe jer svako život posmatra na svoj način. Ono što želim je da nađem njegov smisao. Da moj život i ja budemo prijatelji a ne neprijatelji. I moram ti reći još ovo, poštuj zakon prirode. Budi pravedan, hrabar pred životom i otporan na poneki njegov udarac. Ne dozvoli da te neki od njih slomi. Savjet: radi ono što voliš. Ja, iskreno, ne volim standardan život. Hedonista sam i volim da uživam u njemu. A opet, kao i tebi, finansijske mogućnosti ne dozvoljavaju da živimo život kakav želimo. Ali, zapamti, nije rešenje da juriš za parama. Proći će ti život u toj jurnjavi. Moram ti priznati, i pored ovog shvatanja, ja donekle još uvijek jurim pare. Međutim, znam da to nije ispravno. Shvatio sam da je to trka u kojoj ne mogu biti pobjednik. Da jurim veći dio života da bih u poznim godinama imao. Nije to rešenje. Vremena nemam toliko. Želim da živim. Znaj, niko nije pobijedio Život. Poenta je u tome koliko si istrajan. Bitno je da si borac, uporan, vrijedan i samodisciplinovan, za prave stvari. Nisam ja popio svu pamet ovog svijeta, ali shvatio sam neke stvari na vrijeme. Sad mi ostaje teži dio posla, da primijenim to što znam. Čovjek treba da vjeruje u sebe prije svega. Vjerujem da ću jednog dana biti srećniji, mada i sad sam srećan.